Laka kuharica

Kada se zimski dan ozari suncem, odmah mi je ljepše u duši. Izađem van i nastojim uhvatit miris zemlje i zraka koji nagovješta proljeće. No, još je prerano i ulazim u kuću pomalo razočarana. Ova zima mi se čini dugom iako, objektivno, nit je zima nit je duga. Još nije završio ni naš ciklus rođendana. Ja sam rođena u siječnju, a muž, sin i tata u veljači. Puna kuća Vodenjaka! Obično odaberemo jedan dan i proslavimo sve rođendane odjednom. Tako će biti i ove godine, vjerojatno iduće subote. Kako ne želim kuhati taj dan, jer i meni je proslava!, morat ćemo se snaći malo drukčije. Neće biti jednostavno s obzirom da naša najmlađa curica ima nepredvidljivo vrijeme dnevnog spavanja, a naš najstariji (pradjed) može samo u restorane koji nemaju stepenice. Vjerojatno ću ispeći neki dobar kolač ili tortu. Ove ćuftice, iako su više nego odlične i nije ih teško napraviti, nisu za svečane obroke. Izvorno im je naziv "Radnički ručak", a to govori o kakvom se jelu radi. Meni se posebno sviđaju jer u svojoj nutrini lukavo skrivaju prilog – krumpir. Volim 2 u 1 jela jer  na kraju samo treba dodati salatu ili, kao što sam ja ovdje, dinstani kiseli kupus. Recept je posuđen od Mucike, a najprije sam ga spazila na Coolinarici. Mucika ima recepte koji mi jako odgovaraju. Naravno, po svojem običaju, napravila sam neke preinake u odnosu na originalni recept. Umjesto zobenih pahuljica koristila sam domaće krušne mrvice, ali samo zato što pahuljice nisam imala pri ruci. Ako ih imate, svakako ih koristite, a ne mrvice.

Poprilično davno zabilježila sam ovu finu juhu s bloga Mlin naš nasušni - nastavak knjige... . Sandra je imala zaista dobre, zdrave i pomalo posebne recepte. Neko vrijeme, dok sam bila na FB-u, družile smo se virtualno, ali od kada sam odande otišla, nismo u kontaktu. K tome, koliko vidim, više ne piše blog, što je baš šteta. Juhicu sam kuhala puno, puno puta. Ustvari, ušla mi je u nekakav neformalni kuharski repertoar. Mi jako volimo proso, a i karfiol, pa je ova kombinacija bila izvrsna. Sve sam odradila u mikrovalnoj pećnici kako bi se sačuvali svi hranjivi sastojci cvjetače. Ovakav način kuhanja jako je zahvalan u vruće ljetne dane. Uz dodatak maslinovog ulja i sira ribanca, juha je zaista posebno dobra. 

Ideja za ove divne lepinje potekla je od Jafi s bloga Kuhinjske čarolije. Čim sam ih spazila, odlučila sam ih napraviti. Idealna prilika mi se pružila kada sam radila ričet, pa su one došle kao savršen prilog. Probajte ih zajedno, nećete požaliti. Naravno, napravila sam promjene. Ah, te promjene! Što mogu kad nisam imala kiselo mlijeko, pa sam ga zamijenila kefirom i mlijekom. Prema Jafinoj sugestiji, koristila sam brašna koja su mi bila pri ruci i kombinacija je ispala jako, jako dobro. Dodala sam ljuti chili prah jer mi volimo ljuto, te svježe začinsko bilje. S time možete i ne morate, kako god želite. Činjenica je da ove lepinje odlično podnose varijacije, a to je ono što se traži kod dobrog recepta. Također, trebaju odstajati samo 10 minuta što im je, kod mene, ogroman plus. 

Recept za ovaj boršč našla sam na krasnom blogu Kuhinja zaposlene žene. Kako ga do sada nisam radila, a u frižideru sam imala sastojke koji bi poslužili svrsi, odlučila sam isprobati recept. Boršč mi je bio poznat iz ruske literature, ali nikada nisam posebno obraćala pažnju na sastojke. Nekako mi se činilo da je to grozna juha jer su unutra kombinirane čudne namirnice: kupus, cikla... Problem je bio u tome što sam, nesvjesno, pomišljala na kiseli kupus i kiselu ciklu, pa k tome kiselo vrhnje .... Grozno, zar ne? Naravno, ništa nije dalje od istine. Ako do sada niste probali ovaj klasik seljačke ruske kuhinje, svakako isprobajte! Pojma nemam je li ovo zaista originalni boršč ili nije, važno je da je bio jako, jako fini. Sastojci su super zdravi i konačno sam ciklu koristila za nešto drugo osim za salatu.

Kao prvo, zahvaljujem svima vama koje ste ostavile na blogu lijepe želje i čestitke za 2016-u. Nadam se da vam je dobro započela i da će, kako će vrijeme odmicati, biti sve bolja. Mi smo donijeli neke zanimljive odluke koje nisu povezane s početkom godine, već s time da smo bili češće zajedno, okupljeni oko dobre hrane i pića. Nadam se da će se nešto od planiranog ostvariti. Planovi su više dugoročni, barem oni koji će imati veliki utjecaj na naš život. Ali o tome kada sve bude izglednije (da ne ureknem!:)) 
Ovu godinu, čak 6-tu od početka objaljivanja, započinjem jednom odličnom juhom koja grije i razveseljava. Često radim juhe s gljivama. Jako ih volimo i rado jedemo. No, nikada ranije nisam ni pokušala raditi krem juhu od gljiva. Ne znam ni sama zašto. moram priznati da sam takve krem juhe jednostavno kupovala jer mi se činilo da su komplicirane za pripremiti. Konačno sam se ipak odvažila na pripremu bez pomoći industrije. Potaknuo me svestrani Jamie Oliver i ovo je prema njegovom receptu, ali malo prilagođeno, naravno. Juha je savršena! Sasvim malo riže daje joj potrebnu glatkoću i gustoću, a mješavina raznih vrsta gljiva divan okus. Omjere možete mijenjati u korist vrganja ili nekih drugih aromatičnih gljiva. Šampinjoni nemaju tako dobar okus, ali nisu ni oni loši. Za čas je gotova i sigurna sam da će vas ova lagana verzija (bez zaprške i vrhnja) oduševiti kao i nas.

Porcija: 4	Gotovo za: 20 min	Složenost: lako
Priprema: 10 min	Kuhanje: 10 min

SASTOJCI:  

10 g (¼ šalice) sušenih vrganja
125 ml vrele vode
30 ml (2 žlice) maslinovog ulja
2 luka, grubo usitnjena
2 češnja češnjaka, oguljena, grubo usitnjena
250 g malih šampinjona
100 g shii-take gljiva, narezanih na krupnije komade
150 g jablanovača, narezanih na krupnije komade
50 g basmati riže
4 grančice svježeg timijana
800 ml povrtnog temeljca od 1 povrtne kocka (ili kocke s gljivama)
¼ čajne žlice papra
¼ čajne žlice krupne morske soli
15 g (1 žlica) kiselog vrhnja za ukras

PRIPREMA:

*Nutritivne vrijednosti izračunate pomoću alata za izračun na CookEatShare

Uvjeti komentiranja

Ove tužne, In memoriam FBI rukavice, završavam sa Snježinim receptom za jednu divnu tortu.  Ona je, baš kao i ja, razvila naklonost za ovakve jednostavne za pripremu, a po okusu izuzetne kolače. Sve je manje radila „ćiri-čari“ torte na nekoliko katova, s obiljem teških krema i savršeno ukrašenih, a sve je više pekla na oko skromne kolače. Kako znam da je bila majstorica i s onim troslojnim kolačima, ovo mi se činilo kao nešto samo razumljivo: kada se okušaš u svemu, na kraju se vratiš onome osnovnome - savršenom okusu.  
Ova torta posjeduje sočnost i beskrajno puno divnog, limunastog okusa. Nema teških krema, tijesta i sličnoga. Torta je porijeklom s otoka Caprija gdje limuna ima u izobilju. Prvi puta je radim u ovoj varijanti, a ne u onoj s tamnom čokoladom. Tortu Caprese, s tamnom čokicom, radila sam još prije skoro 30 godina – bila je laka za napraviti i izuzetno fina. I ovu ćete napraviti u trenu, a sastojke možete dodavati kojim redom želite. Neki čak i razdvoje jaja, pa na kraju lagano umiješaju čvrsto tučeni snijeg, ali nije potrebno. Na žalost, moja torta ima jednu optičku falingu: kako nisam koristila blanširane bademe, nije divno žuta kako bi trebala biti. Kupila sam već mljevene bademe, uopće ne razmišljajući o efektu koji mogu imati na izgled. Kako ih ni u ludilu nisam namjeravala sama blanširati, priklonila sam se najjednostavnijem rješenju. U svakom slučaju predlažem vam da radije svaki drugi dan ispečete sličan kolač umjesto one nepregledne i zahtjevne kolone prazničnih kolača. Manje ćete raditi, a više uživati.