31.12.19
No komentara
24.12.18
No komentara
![]() |
Sve najbolje ☆ Happy Holidays! |
24.12.17
No komentara
24.12.16
1 komentara
24.12.15
7
komentara
![]() |
☆ Svima želim sve, sve, sve najbolje i najdivnije u idućoj godini! Od srca. ☆
|
Prošla godina bila mi je strašna. Ova je bila malčice bolja, a za iduću se ne usudim nadati. Kuća mi je u nesvijesti, nisam ispekla niti JEDAN, baš ni jedan kolač, keksić ili što već. Nisam ih ni kupila. Ne planiram nikakve jelovnike. Ne planiram, osim tate i kćeri, nikakve goste. Poklone sam kupila danas, preko Interneta. Valjda će stići prije Nove godine. Ako neće, neću se previše uzrujavati. Kroz prozore, kada sine sunce, jedva vidim. Nemam ni bor, ni zimzeleni aranžman. Imam samo dvije Božićne zvijezde. Teško mi je sjediti, stajati ili ležati. Baš sam, uz sve ostalo, preležala gadnu virozu. Više me zaista ništa ne može iznenaditi. Svaki dan provedem više od dva sata na fizikalnoj. Ako ne sretnem nikog poznatog, čitam knjigu koja je fascinantno dobra i grozna. Nije laka i praznična. Vrlo je prigodna za okruženje prepuno razne boli. Noću gledam tamnu i nasilnu seriju koja je spoj mojeg najomiljenijeg žanra smještenog u mojem najomiljenijem gradu, u njegovim najtamnijim zakutcima. Pokušavam dokučiti koji su to dijelovi grada u odnosu na onaj gdje sam živjela. Dakle, definitivno nisam u nekakvom Jingle bells ili White Christmas raspoloženju. Kako bilo, za sve koje do zadnjega ne znaju što bi (ma nema takvih među vama, uzalud se nadam, zar ne?) spremale ili nemaju volje za neke velike preparancije predlažem nekoliko lakih ribljih, posnih jela koja izlaze iz stereotipa i neke domaće sitne kolače (pišingeri i medenjaci), ali i kolačiće koji su nekako bliski meni dragom podneblju Bliskog istoka, tj. Jeruzalema ili Betlehema.
23.12.14
9
komentara
28.12.13
6
komentara
27.12.12
13
komentara
![]() |
Ivan Generalić, "Jelen v šumi" |
Mis mejores deseos para el año que viene! Feliz Año Nuevo!
С най-добри пожелания за следващата година! Честита Нова Година!
Τις καλύτερες ευχές μου για το επόμενο έτος! Ευτυχισμένο το Νέο Έτος!
I migliori auguri per il prossimo anno! Felice Anno Nuovo!
Melhores desejos para o próximo ano! Feliz Ano Novo!
Cele mai bune urări pentru anul care vine! An Nou Fericit!
Önümüzdeki yıl için En iyi dileklerimle!Yeni Yılınız Kutlu Olsun!
Svima zahvaljujem na prekrasnom druženju, komentarima, divnim receptima i osjećaju da se poznajemo i da smo bliske.
Dragim posjetiteljicama i posjetiteljima ovog bloga od srca želim puno sreće, zadovoljstva i zdravlja u 2012-oj godini!
27.12.11
18
komentara
![]() |
Happy New Year! |
U školskim dječjim igrokazima često sam glumila Novu godinu. Jedan od razloga bio je sasvim praktične, a ne talentirane, prirode: imala sam prekrasnu bijelu haljinu (iz Amerike!) koja se odlično uklapala u crno-bijelu priču o odlasku Stare i dolasku Nove godine. Ja sam, kao Nova godina, bila sva u bijelome, a Stara godina bila je obučena kao prosječna baba sa sela. Bila je sva u crnome, s crnom maramom na glavi i sa štapom. Djevojčica koja se za volju i želju glume prerušila u staru baku ipak nije izdržala i zaplakala je pravim, a ne glumljenim, suzama. Dok sam ja nasmiješeno blistala, ona je tužno jecala. I dan danas se toga sjećam, s osmijehom, ali tada mi to nije bilo ni malo smiješno. Iako sam uživala u svojoj ulozi, bilo mi je žao što je ona plakala i pomalo sam se osjećala krivom. Naravno, utješili smo je, ali svejedno..... Sjećam se da sam s ostalim curicama iz razreda plesala i kao pahuljica, u haljinici od bijelog krep papira, bijeloj kapici od vate i platnenim baletnim papučicama iz domaće radinosti! Naša učiteljica bila je umjetnički tip i s nama je priređivala razne prigodne predstave čije prikazivanje nije bilo ograničeno samo na školu i blagonaklone roditelje. Gostovali smo i po tvorničkim halama, na provizornim binama, pred radnicima u radnim odijelima. Nije bila šala kada nas je gledalo više od stotinjak odraslih osoba! Ne sjećam se da li sam tada imala tremu, ali to iskustvo pomoglo mi je da lako i bez veće treme držim prezentacije ili nastupam na raznim poslovnim skupovima ili sastancima. Naše drage učiteljice Anuške nema gotovo 10 godina, ali itekako živi u sjećanju i foto albumima svojih brojnih učenika.
Neka nam i ova godina koja dolazi bude prilika za stvaranje lijepih uspomena!
29.12.10
17
komentara
Ovu, gotovo prošlu godinu, naučila sam živjeti za dan. Ne planiram puno i unaprijed, ne agoniziram o budućnosti. Nije to fatalizam, već jednostavni način da se svaki dan živi najbolje što se može.
Postoje okolnosti koje sve mogu promijeniti, u čas. Iako želiš da sve bude kao nekada i po starome, znaš da to nije moguće, prihvatiš ono što nosi svaka pojedina zora i osjetiš se začuđujuće oslobođenom puno okova, predrasuda, svih onih "moraš". Jedino se umrijeti mora, a ako imaš sreće, možda i tu neminovnost odgodiš. Do tada, razmišljam kao famozna Scarlett: o tome ću misliti sutra, jer sutra je novi dan. Ovu rečenicu sam prvi puta pročitala s 14 godina i od tada je se držim, uvijek "in times of trouble".
Zato, drage moje i dragi moji, želim vam sretnu ne godinu, već svaki pojedini dan iduće godine!
31.12.09
5
komentara
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
zar sad dok zvižduk vjetra svud odzvanja;
dok želja tinja kano vatra sveta,
a duša sretne opet sne da sanja?!
Kad mrsili su vjetri moje kose,
a jecali u suton tužno bori;
tad nebom gledah, kako vjetri nose
plav odar Panu, a daljina gori...
zar sad dok zvižduk vjetra svud odzvanja;
dok želja tinja kano vatra sveta,
a duša sretne opet sne da sanja?!
Kad mrsili su vjetri moje kose,
a jecali u suton tužno bori;
tad nebom gledah, kako vjetri nose
plav odar Panu, a daljina gori...
I tad osjetih da sam atom zemlje
i da pripadam samo modrom danu -
a s tužna oka, što ko cvijet dremlje,
smirenja suza u šaku mi kanu...
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
Kad dan me peče kano ljuta rana?!...
... I opet vidim: nisam dijete tmine -
već atom modra raspjevala dana.
Što luta, luta svud…*
i da pripadam samo modrom danu -
a s tužna oka, što ko cvijet dremlje,
smirenja suza u šaku mi kanu...
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
Kad dan me peče kano ljuta rana?!...
... I opet vidim: nisam dijete tmine -
već atom modra raspjevala dana.
Što luta, luta svud…*
*Ivan Goran Kovačić, "Smirenje"
Svim lakim kuharicama i kuharima, od kuhače želim sretnu i berićetnu Novu godinu punu slasnih jela, virtualno vatrenih druženja i ZDRAVLJA.
28.12.09
No komentara