 |
| ☆ This very traditional Croatian recipe has many equally delicious variations.☆ |
Moja mama nije često kuhala ričet. Ne znam zašto jer je inače kuhala grah i to u raznim varijantama. Možda ga njezina mama nije kuhala, što je vrlo vjerojatno. Naime, u bakinoj je kuhinji uvijek bilo 6 – 7 zasebnih zdjelica s jelom: za svako dijete nešto drugo! Grah im baš nije bio po volji, pa eto.... Danas nam je to teško zamisliti, ali tako je to bilo kod bake Milice, sve do rata. Nakon toga zaredale su prilično gladne godine. Moja mama otišla je svojem ujaku u Zagreb kako bi tamo završila gimnaziju. Ujna nije bila neka kuharica, pa je mama bila više gladna nego sita. A možda je baš ujna kuhala ričet, pa je jelo u mami budilo neke manje lijepe uspomene. Ni ja ga nisam često kuhala upravo zato što svi mi ponavljamo ono što naučimo od malena. No, kako volim probati nova i drukčija jela, tako sam šansu dala i ričetu. Često se čuje da je to vojničko jelo jer je izdašno i zasitno. To je točno, ali uz dodatak povrća, to je i nadasve zdravo jelo. U svoj recept sam dodala kockice dimljene vratine zbog muža koji ne može bez nečeg mesnog. Što se mene tiče, ričet mi je bolji u čisto vegetarijanskoj varijanti, bez mesa. Dobro se drži nekoliko dana, može se jesti topao i hladan. Stajanjem postaje sve gušći (zbog ječma koji je nezajažljivi usisavač tekućine), pa ga se mora rijediti, a i malo dosoliti.
