Vodice bez vode. I još nagrada

by - 18.5.11

Vodice bez vode by Laka kuharica: travelog from Vodice, Croatia.

Nije me bilo na blogu već neko vrijeme, ali imam opravdanje: nisam bila doma, a tamo gdje sam bila nije mi bio dostupan Internet, barem ne besplatno, ali ni vrijeme. Bila sam na konferenciji i kako to biva, cijeli dani, od ranog jutra bili su mi ispunjeni. Iako je krevet u hotelskoj sobi bio božanstveno tvrd, malo sam na njemu spavala. Sve je prošlo u obavezama, druženju s kolegama i prijateljima. Mislim da prvi dan nisam ni privirila van jer…


Kako su Vodice bez vode
Ono što me je zaprepastilo i sasvim dotuklo je odnos prema običnoj vodi u hotelu koji, navodno  ima 4 zvjezdice. Vodu jednostavno ne smiju i ne žele poslužiti u blagovaonici. Tamo morate, ako ste žedni, kupovati Todine flaširane vode po najmanje 12kn za 3 dl! Kako je naš narod i inače malo tup po tim pitanjima, smatraju to sasvim normalnim i baš se i ne bune. No, nisam jedina koja je primjetila ovo s vodom, a bogme sam se i pobunila i onda su mi je ipak donijeli. Zaista je nečuveno, ako još niste shvatili poantu, da u hotelu s 4 zvjezdice odbiju poslužiti običnu vodu s ledom! Još čudnije jer su Vodice dobile ime po dobroj izvorskoj vodi. Zamislite da dođete u hotel u Vichyu i da vam odbiju poslužiti Vichy vodu!

Kako su Vodice još u 20-om stoljeću
Hotel se želi okušati u kongresnom turizmu, ali pohlepa, neznanje i korumpiranost i ovdje su pobjedili. Zašto? Dakle, pohlepa: 80kn/dan za korištenje obične Internet veze, u sobi, s kabelom jedva 2 m dugim. Može i u lobiju, 30kn/h. Neznanje: kako imati kongresni turizam bez bežične, brze Internet veze, i to besplatne i to u svim dijelovima hotela? Danas je to standard, u prošlom stoljeću bila je konkurentska prednost. Korumpiranost: inspektora koji ne vide, uz onu vodu, još dosta krupnih sitnica koje ne odgovaraju kategorizaciji za 4 zvjezdice. Slijepi sigurno nisu, pravilnik sigurno poznaju, zaključak se stoga nameće sam od sebe. Ili je to zato što je jedan od vlasnika, navodno (provjereno), bivši ministar financija, oličenje pameti i ljepote?

Hotelska hrana
hotel food buffet
Prijateljica, koja je u hotel stigla nekoliko dana ranije, rekla mi je da hrana nije „nešto“. Jedino da imaju odlične kolače. Kako nikada ne jedem hotelske kolače, vijest me baš i nije oduševila. Prvo jutro bilo je pomalo otužno. Nisam mogla vjerovati očima kada sam vidjela 3 zdjele različitih „hladnih salata s mesom ili tjesteninom“ u majonezi. Samo jako naivni ne znaju da su to ostaci mesa, povrća, tjestenine i svega ostaloga zakamuflirani u majonezu. Ono što manje upućeni ne znaju, to je da se svi ostaci moraju isti čas baciti. Ovakvih „salata“ više nigdje nema upravo zbog zakonski obaveznih higijenskih i sigurnosnih standarda (HACCP). Naročito ih nema i ne smije biti u 4 zvjezdice! No, sve u svemu, hrana i nije bila tako loša – možda nedovoljno topla ili prepržena (lignje su izgledale i imale okus kao prženi, sjeckani kondomi).

Svečana večera
Svaki skup ovog tipa ima svečanu večeru. Taj pojam je zaista rastezljiv, s obzirom da se ljudi pojave obučeni i svečano i za plažu. Večera je bila služena i nije bila loša, ali……. Jadni, sasvim mladi konobari, nisu bili dovoljno brzi pa je sve stizalo na stol mlako. A glavno jelo posluženo je tek u 23h! Uvijek je to kod nas tako: piši zlatom, zapečati govnom. No, užase lokalnog banda nisu nadmašila ni mlaka jela. Svirali su zdušno, glasno da nisi čuo ni što misliš, a najfriškiji „hit“ bio je star barem 15 godina. Ostalo su bile niske dvotaktnih valcera, falš polki, dalmatinskog countrya i još kojekakvih grozota. Čisto mučenje. Svejedno, najveći broj sudionika sasvim se lijepo zabavljao, galopirao po podiju i veselio se. To je dobro. Samo ne za mene.

Ljubazni ljudi
Usprkos svemu, ogriješila bih dušu kada ne bih ništa napisala o ljubaznosti, susretljivosti i iskrenoj gostoljubivosti osoblja hotela, ali i drugih osoba koje sam srela. U Tribunju smo prijateljica i ja bile divno ugošćene na terasi male kuće čiji je travnjak bio divno "izmanikiran"! Ljudi su iznijeli domaći pršut, sir škripavac, pancetu, mladi luk iz vrta, domaće vino, rakiju, sušene smokve iz njihovog vrta……Upoznali smo se taj dan.

Put u prošlost
Betina on the island Murter
Nakon cijelog jednog života opet sam se našla u Betini. Nekada sam tamo ljetovala u našoj kući, po 2 mjeseca u komadu. Imala sam savršeno društvo. Tamo sam prvi puta jela najbolje krpice sa zeljem koje je pripremala mama mojih prijatelja. Nje više nema. Prošla sam poznatim dijelovima Betine, pomalo se vratila u divne dane djetinjstva i rane mladosti. Definitivno zatvorila jedno poglavlje života. 

Nagrade
Na povratku, dočekale su me dvije krasne blog-nagrade.
Nagrada od Maje i Nale. Hvala!

Pitanja i odgovore koji idu uz ove nagrade, možete naći ovdje.

Još uvijek gladni?

5 komentara

  1. Uzivala sam citajuci :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Vrlo lijep i istinit tekst .
    I mene za Betinu vežu neki bivši životi.

    OdgovoriIzbriši
  3. Prva fotka mi je bas dobra. Jako mi je tuzno to sto se takav potencijal tako lose koristi, Vodice su divne i ceo taj deo primorja (pristrasna sam).

    OdgovoriIzbriši
  4. Ipak bila si an moru:) U vecini svetskih hotela Internet je bespalatan i spada u servis..sto ej i normalno.Ako se negde i placa to je minimalno.Cudno da bas hotel koji zeli razvijati taj deo turizma (konferencije i sl) nije to shvatio.Bice bolje:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Jest ih popljuvao ovaj Englez, ali su sami krivi. Čitajući samo njegovu kritiku ne bih tamo uplatila ljetovanje. Kategorizacija sa 4* je stvarno upitna.
    Za očekivati bi bilo da Vodice, kada se već tako zovu, imaju kvalitetnu vodu za piće i da je potpuno nepotrebno kupovati flaširanu, ali kao što znaš marketing čini čuda pa nam nema vode do Jane.
    Taj njihov "švedski stol" , odnosno ta ponuda doručka djeluje tako otužno da mi je podigla želudac. Sramota!!! Ne bih željela nikog uvrijediti, jer ljudi to na žalost jedu (i to u skupom hotelu) ali ja to ne bi ni psu dala (joj užas pomisliti da jedem podgrijane ostatke, još uvaljane u majonez).
    Svečane večere u hotelima su mi koma, ali ih baš volim i uvijek im se veselim. A što se tiče muzike, ne znam šta bih očekivala od lokalnog (i to dalmatinskog) benda u zemlji u kojoj je hit godine Bižuterija (koja kič pjesmica, Jelena Rozga je imala pravo kada se zahvalila na hrabrosti da se taj užas uopće nominira i pokaže koliko narod voli slušati besmislene pjesmuljke).
    Kao i uvijek se pokazalo da je najbolja zabava u vlastitom aranžmanu i drago mi je čuti da si na kraju imala i ugodnih trenutaka za pamćenje. To posluženje od pršuta i sireva mi je za razliku od "buffeta" izazvalo zazubice.

    OdgovoriIzbriši

Volim i cijenim tvoj komentar. Hvala. ☆ Love and appreciate your comment. Thank you.