Poriluk je bogovska hrana

by - 5.9.09


Babilonski kraljevi, koji su sebe smatrali besmrtnima, uživali su u poriluku. tj. u ujušku od poriluka. Tamo je zapisan i prvi recept na svijetu, klinastim pismom, i to upravo za jelo s porilukom. Poriluk je bio omiljen i među egipatskim faraonima. Smatrali su da poriluk prenosi poruke moćnih bogova, a naročito božice Izide. Gredice poriluka spominju se u "Odiseji" kao mjesto sastanka Odiseja i njegovog oca Laerta, koji je, iako kralj, sam uzgajao ovo, za nas obično povrće. Rimljani su pak zloglasnog Nerona zvali "žderačem poriluka" kojeg je doista jeo u velikim količinama. Tu "hranu bogova" Rimljani su proširili i Britanijom. Velškim ratnicima navodno je upravo poriluk dao snagu da pobijede saksonske osvajače. Poriluk je stoga simbol Wales-a, baš kao što je, kroz povijest velikih civilizacija bio hrana faraona, careva, bogova i drugih vladara.
Što je poriluk?
Poriluk je najbliži srodnik luka i češnjaka. Od svojih srodnika je najblažeg okusa i nije ljut.
Njegova eterična ulja sadrže sumpor pa pobuđuju izlučivanje probavnih sokova i time sprečavaju vrenje i truljenje hrane u probavnom traktu. Poriluk je i diuretik, koji blagim djelovanjem potiče izlučivanje mokraće ali i bubrežnih kamenaca i pijeska. Također sadržava biljne sluzi, koje olakšavaju izlučivanje bronhijalne sluzi. No radi visokog sadržaja celuloze je teže probavljiv.
Ima vrlo povoljan biokemijski sastav sa oko 6% ugljikohidrata, do 2% bjelančevina i oko 0,3% biljnih ulja.
Poriluk sadrži vitamine C, skoro sve vitamine grupe B, vitamin E i karotin. Važno je napomenuti da u zelenom lišću ima nekoliko puta više vrijednih tvari nego u bijelom dijelu stabljike.

Još uvijek gladni?

1 komentara

Volim i cijenim tvoj komentar. Hvala. ☆ Love and appreciate your comment. Thank you.